Hej Slaveni

Oprostite što nosim svu tu prtljagu
 što ju raspakiravam pred vama u Strasbourgu i Haagu
 što dolazim s torbom punom lokalnih sranja
 što zovem se Edin, Đorđe ili Sanja
 dopustite da budem građanin svijeta
 neopterećen jarmom balkanskog identiteta
 da stvaram ispočetka i da krojim svoj put
 da odgovaram sebi i samo na sebe budem ljut.
 I shvatite da to što nosim nije moje
 da su drugi po meni šarali sve te nacionalne boje,
 da sam odgajan da mrzim al' se mržnje sada sramim
 da drugi su htjeli na istoku da se osamim
 i shvatite da ja jesam to što jesam
 da moje znanje i sposobnost definiraju što sam
 da je pun kurac više to što nosim ovo breme
 uzmite si i nosite sve te vaše probleme
 Hej Slaveni
 Još ste živi,
 a davno trebali ste nestati
 Hej Slaveni
 Vaše vatre još gore,
 ne daju mi disati.
 Na čijoj si ti strani, čiji, čiji si ti, mali
 Okrećeš li kaput koji su ti dali
 Mijenjaš li boje poput kameleona
 Gdje tvoj distrikt, gdje je tvoja zona.
 A ja bi najradije da nestanem
 Sram me, postidim se kad izreknem
 Odakle sam, tko sam, jer važu mi težinu
 A najrađe bih sve poslala u materinu.
 Podvuk'o bih crtu i krenuo ispočetka
 U zemlji gdje kuće nemaju rupe od metka,
 I kvragu vaši ratovi i s vašeg stola mrvice
 I k vragu vaše Ruže hrvatske i Titove ljubice
 I kvragu vaše doktrine i veliki nam vođe,
 a sve me to glođe, do kosti me to glođe
 Raspižđen i lud, ovo krik je u tami
 Jebem vam mater, snać ćemo se mi sami.
 Čovjek bez naroda,
 Čovjek bez amblema,
 Čovjek bez himne
 je čovjek bez problema.
 Čovjek bez naroda,
 Čovjek bez amblema,
 Čovjek bez himne
 je čovjek bez problema.
 Hej Slaveni
 Još ste živi,
 a davno trebali ste nestati
 Hej Slaveni
 Vaše vatre još gore,
 ne daju mi disati.
 Hej Slaveni
 Još ste živi,
 a davno trebali ste nestati
 Hej Slaveni
 Vaše vatre još gore,
 ne daju mi disati.
 Kraj