Opet Je Kiša

Opet je kiša
 Sjela na oblak pa na nas sišla,
 Mokra do kože
 Kapi se tuku, kapi se množe.
 Gunđaju ljudi
 Rukama prijete, stišću volane
 Nervozni ljudi
 Čvrsto stišću kišobrane.
 A meni trebaju ruke oko vrata
 Da me ugriju barem na po' sata,
 A meni trebaju ruke oko vrata
 Čekat ću te tu, ispod sata.
 Kapi prsnu, razlete u asfalt
 neće prestat padat do ko zna kad,
 nepregledne kolone nervoznih brisača
 nebo gradu sav njegov smog sad vraća,
 tu ću bit, neće me isprat večeras
 hladan ljut gore sa dolca sjeverac,
 dok kiša pere prugu od nje tračnice sjaje
 ja ću čekat dugu što sa zorom nastaje,
 ako treba kisnut do kože dok ne dođeš,
 u noć dugo dok zadnju stanicu ne prođeš
 udisat ću grad, slušat ga kako diše
 do dugo u noć dok ne postane tiše
 dok bujica kiše
 sa asfalta više ne obriše
 tragove naše.
 A meni trebaju ruke oko vrata
 Da me ugriju barem na po' sata,
 A meni trebaju ruke oko vrata
 Čekat ću te tu, ispod sata.
 Evo je, kiša
 U mome Zagrebu novo ništa,
 Kapi ko strijele
 Samo se djeca kiši vesele.
 Sivo je nebo
 Ulica vlažna, a srce žedno
 Kad proljeće svane
 Sunce briše kišobrane.
 A meni trebaju ruke oko vrata
 Da me ugriju barem na po' sata,
 A meni trebaju ruke oko vrata
 Čekat ću te tu, ispod sata.
 Ruke oko vrata,
 ruke oko vrata,
 ruke oko vrata.
 Čekat ću te tu, ispod sata.
 Kraj