Sumrak Bogova

Bogovi su sjedili u krugu
 Dostojanstveno gledali kroz kristalnu kuglu
 Malu kuću na jugu Francuske uz prugu
 Koju su seljani izbjegavali ko kugu
 U njoj starica, ima bijelu kosu dugu
 Za izliječit svaku bolest poznaje biljku drugu
 Jutros je vidjela dvostruku dugu
 I noćas je odlučila umrijet, jednostavno
 Sklopit oči i pobjeć, napustit ljušturu i otić
 U nove pustolovine nek vodi je
 Veliki vjetar, ko fotić pun slika
 Vrti uspomene prije nego ih deletea
 Sjeća se djeda, naučio ju je da priča
 S biljkama i zabavljao je svojim pričama
 O starim bogovima i vilama
 Koji upravljaju prirodnim silama
 Nije znala da ti bogovi sad nju promataju
 Posljednju osobu na svijetu
 Koja zna za njih, čuva misao o njima
 I kad ona iščezne, isto će se desit njima
 Dok ju je napuštao posljednji dah
 Njihovi dvori su se pretvorili u prah
 Njihova su tijela počela blijedit
 I stapat se sa bjelinom, sa cjelinom
 Njihove su se duše otopile u pjesmu
 Čije note su bile raznobojne kapi
 Ta kišna melodija se prosula na zemlju
 Na mali dućan gdje se transformirala i postala
 Gramofonska ploča, bez imena
 Prašnjava, čeka skrivena
 Kad ju netko iskopa i igla dotakne vinil
 Bogovi će opet oživjet, možeš ih vidjet"
 Sedim sam u kupeu...
 Sedim sam u kupeu, na putu ka San Tropezu...
 Gde voz prolazi mimo grada
 Klizi pejzažem plantaža limuna i vinograda
 Mogu da sidjem bilo kada, ali čekam vizuelnu literaturu
 Kvalitetan mali detalj, inspiraciju za knjigu
 I evo je, dupla duga, dva spektra prelomljenog punog kruga
 Simbol dva rođenja, posle dugog pljuska
 Uzmem ruksak, silazim, kucam na vrata stare, oronule kuće
 Polomljeni prozori.hmm, mogo bi da uđem
 Kuća bez kapije, vlasnika i tapije
 Savršen ambijent za prazno parče hartije
 Pocepane tapete, prašnjave orgulje
 Nesigurno stepenište vodi u potkrovlje
 Pod paučinom dok je petrolejka gorela
 Medju starim stvarima ona se izdvojila
 Ko? Jedna ploča... Kakva ploča?
 Bela ploca kao čeljust vuka, Jack Londonov "Beli Očnjak"
 Od toga dana nisam isti
 Stavio sam iglu, osećaj je bio neopisiv
 Zvukovi su izasli kroz gramofonsku trubu
 Čuo sam... ne, video sam Bogove u krugu
 Video sam staricu, slusao njen sarkofag
 Jer nije bila gramofonska ploca nego nadgrobna
 Spoznao nematerijalno, nedokazivo
 Što ce postojati sve dok ovom zemljom gazimo
 Pesnikova je smrt njegovo rođenje
 Al se vera i božanstvo radjaju u isto vreme
 Egzistiraju u simbiozi, u klinču
 Sve do tvoje smrti jer si čuo ovu priču...